Po svemu sudeći ta zima 1963. godine ostaće
upamćena kao jedna od najhladnijih u Velikoj Britaniji, to jest od 1659. godine
kada je prvi put uvedeno mjerenje, i samo će dvije zime u tom dugom periodu
računanja vremenske prognoze biti hladnije od nje.
Te zime će mlada američka spisateljica
Silvija Plat, jedanaestog februara izvršiti samoubistvo u Londonu trovanjem
plinom, stavivši glavu u rernu i tako završivši svoj kratki život.
Pedeset sedam godina kasnije, jedan
mladi student počeće da piše esej o nesrećnoj umjetnici, esej koji će mu dosta
promijeniti život.
O njemu ću prvi put čuti od svog
prijatelja, a njegovog cimera iz sobe, nekih godinu dana poslije samoubistva.
Sjedjeli smo na klupi ispred zgrade u kojoj sam stanovao kada je počeo da mi
govori detaljnije o njemu. Slušao sam priču od početka do kraja trudeći se da
pokažem što je moguće više interesovanja.
Njegova sudbina počinje da bude
zanimljiva onog dana kada od profesora dobija da napiše rad o životu i
književnom djelu Silvije Plat. Tada će u ogromnoj fakultetskoj biblioteci za
jednim stolom slučajno ugledati staru poznanicu iz srednjoškolskih dana,
mahnuće joj bez neke posebne namjere ili cilja, sjetivši se odmah da mu se
nekada jako sviđala, krajem srednje škole.
Sješće diskretno pored nje, ona će u tom
trenutku prelistavati neke časopise iz medicine i farmacije. Stigla je na
fakultet prije dva dana, tu je da obiđe prijateljicu koja studira istoriju
umjetnosti i prenese joj pozdrave od njene porodice. Poštujući pravilo tišine,
otići će do malog restorana nekih dva kilometra udaljenog od fakulteta i sve
ono što je uslijedilo poslije toga biće, nažalost, pokazaće vrijeme, samo jedna
velika zabluda, doživljaj svijeta koji nikada nije ni postojao, koji je student
stvorio u svojoj glavi, jedan uzaludni promašeni zanos, jedno veliko uzaludno
nadanje.
Sat je pokazivao šest sati popodne kada
su ušli u restoran, a noć je već uveliko prekrila grad kada su poslije devet
izašli napolje. Restoran je bio prepun studenata, ljudi svih generacija, na
drugom kraju velike sale sjedjelo je par studenata iz njegove grupe. Studentu
je vrijeme toliko brzo prošlo, toliko je toga ispričao, doživio, čuo zanimljivog
od djevojke, da mu je falilo vremena, riječi, pokreta, da sve to objasni,
ispriča, dočara, i ostao bi on još duže tamo da mu nije rekla da mora krenuti u
devet da bi vozom stigla što ranije kući. Djevojka je sve to, kasnije će se
ispostaviti iz njenog iskaza, doživjela kao još jedan sasvim običan razgovor,
kao jedan od hiljadu drugih razgovora, koji joj nije donio ništa posebno, niti
probudio u njoj bilo kakve posebne emocije. U njemu nikada nije vidjela
potencijalnog partnera, niti muškarca pogodnog za vezu, brak, pa čak ni
avanturu, jer je imao nešto duboko skriveno u sebi što mu je smetalo da bude do
kraja privlačan i atraktivan ženama.
Student će sa druge strane biti uhvaćen
u mrežu ljubavi, u to neobjašnjivo klupko koje će ga za manje od dva mjeseca
dovesti do fatalnog ishoda.
Tog dana će se njih dvoje rastati na
glavnoj željezničkoj stanici udaljenoj par stanica vožnjom metroom, što će on
kasnije na putu do studentske sobe veoma teško podnijeti, sa tužnim oborenim
pogledom, ali sa osjećajem čudno lijepe božanstvene energije koja čini da lebdi
opijen ljubavlju. Cimeru će kasnije više puta ushićeno prepričavati ovaj doživljaj,
jedva čekajući da je ponovo vidi i konačno zaprosi.
Njegova sreća reflektovaće se puno većim
angažmanom i zalaganjem na fakultetu, raznim pitanjima i teorijama koje bude
prezentovao svojim kolegama i profesorima, ali ubrzo poslije tog početnog ushićenja,
kako su dani i nedjelje prolazili, svjedočiće kasnije njegov cimer pred
policijom, sve je više bivao tužniji i bezvoljniji. Šetao bi po gradu do kasno
u noć, nikome ne govoreći gdje ide.
Potrajalo je sve to do kasno u jesen,
kada je jedno jutro cimer zatekao studentov uredno spremljen krevet, radni sto,
ormar i poruku – Vraćam se za par dana.
Ne brini. Pozdrav.
Pročitao je poruku par puta, ništa
neobično to nije izazvalo u njemu, mali papir ispisan flomasterom presavio je i
bacio u kantu za đubre misleći da oni sada zajedno negdje uživaju u svojoj
ljubavi.
Kada se vratio na fakultet, bila je
oblačna i hladna srijeda. Na njegovom licu se mogla vidjeti određena doza
optimizma i sreće, pa je zato i odlučio da ga ništa ne pita u vezi djevojke.
Pozdravili su se, uz studentov komentar da će preskočiti ručak jer je već ručao
na putu do fakulteta. Kako je te srijede student uspio da unese pištolj u sobu
i gdje ga je nabavio, biće pitanje koje će ostati bez odgovora.
Četiri dana do svoje smrti, računajući i
dan kada se vratio, provešće sasvim uobičajeno, posjećujući skoro sva
predavanja i vježbe predviđene studentskim programom. Par studenata sa kojima
je proveo to vrijeme takođe će svjedočiti da ništa sumnjivo nijesu mogli primijetiti,
osim što je bio dosta povučen i rezervisan u odnosima sa njima, to se jasno
moglo osjetiti iz njegovom ponašanja, ali ništa nije moglo nagovijestiti takav
ishod. Svi iz njegove grupe bili su zgroženi onim što je uradio. Sljedećih
nekoliko nedjelja njegovo samoubistvo bilo je ključna tema na čitavom
univerzitetu, sve dok i posljednji student nije saznao da je sve to uradio zbog
velikog ljubavnog razočaranja koje je doživio.
Prije samoubistva posjetio je
biblioteku, vratio nekoliko knjiga, a onda se oko sedam sati uveče zaključao u
sobu. Kada su poslije dugog kucanja i lupanja na vrata provalili u njegovu
sobu, u subotu dvadesetog decembra oko deset sati uveče, zatekli su užasan
prizor, njegovu krvavu glavu spuštenu na radni sto prekriven brojnim papirima.
Nije bilo znakova života. U sobi je tekla lagana muzika. Pucanj kojim je
okončao svoj život nijedan student nije čuo. Ispod njegove glave, na radnom
stolu, stajao je napisan i završen seminarski rad o životu i radu američke
književnice Silvije Plat. Koliko mu je njen tužni životni kraj dao ideju da i
on slično završi – nikada nećemo saznati.
Stefan Ivanović
Stefan Ivanović rođen je 29. 9. 1989.
godine u Podgorici. Diplomirani je pravnik i pisac. Do sada je objavio roman
pod nazivom Supruga 2015. godine.
Pored toga ima još nekoliko napisanih i neobjavljenih romana.
No comments:
Post a Comment